Kao netko tko inače promišlja, pa čak i dulji period prije nego što odgovori, iznenadila sam se kojom sam brzinom pristala. Prilika da naučim nešto novo bila je toliko privlačna i u ovom slučaju presudna za moju odluku. Malo je reći da u tom trenutku nisam znala u što se upuštam.

Što je to employee engagement? Kako se mjeri? Koje dimenzije mjeri?

Ova pitanja dovela su me na poznatu adresu, uvijek vjernog prijatelja, platformu Google Scholar. Nakon nekoliko pročitanih članaka na spomenutu temu, još uvijek imam više pitanja nego odgovora. No, izazovi ovdje ne staju. Saznala sam da ću podatke koje dobijem mjerenjem unositi u Excel. Iako u mom životopisu stoji da izvrsno rukujem spomenutim alatom, moje umijeće počinje i završava kod izrade grafičkih prikaza. Možda je sad savršena prilika da se ispričam svim poslodavcima koji su primili moj životopis. U ovakvoj situaciji dobar mentor zlata vrijedi. Ako nemaš iskustva i početnik si u nekom području, iznimno je vrijedno pronaći osobu koja nesebično dijeli svoje znanje i iskustvo. I tada imaš svježi izvor informacija, drugačiju perspektivu i na kraju dana nekoga na koga se možeš osloniti.

Povratak na temu i pitanje “Kako se suočiti s vlastitim nedostacima?”. Ja sam svoj odgovor pronašla na YouTubeu. Toliko tutoriala vezanih samo uz Excel, od beginner do intermediate i advanced razina… Pa ja sam se spremala postati pravi stručnjak u vrlo kratkom periodu. I kako riječima opisati koliko volim autofill opciju u Excelu. Osobito jer mi sad predstoji samo unos podataka. Samo…

Ne znam zašto, ali živjela sam u uvjerenju da je moja karijera unosa podataka završila na fakultetu, nakon dva provedena istraživanja za završni i diplomski rad. Vjerujte da sam se sa zadovoljstvom umirovila. No, nekad se situacije razvijaju na neočekivan način. Moja olakotna okolnost je što nisam morala prolaziti kroz proces testiranja, organiziranja i ispunjavanja upitnika, koji je preuzela moja mentorica, a ja sam dobila već ispunjene upitnike.

“I tako sam se našla oči u oči s dvije kutije pune podataka. Podatke koje treba pažljivo unositi, organizirati po odjelima, a uz to tu su još poluotvorena i otvorena pitanja.”

Još uvijek nisam sigurna volim li ta pitanja ili ne. S jedne strane daju vrijedne informacije, no s druge, probajte vi dešifrirati rukopis 150 različitih zaposlenika. U tom sam trenutku znala da će mi glavobolja biti vjerni suputnik. 

I tako, uz instrumentalnu, poželjno filmsku, glazbu u pozadini počinje sljedeći dio. Ova stanica postaje zanimljivija jer uključuje analizu podataka dobivenih u ručnom mjerenju angažiranosti zaposlenika. Ulazim u samu srž organizacije, otkrivam procese, načine funkcioniranja, sve pozitivno i negativno iz perspektive jednog zaposlenika. Ovdje psiholog u meni počinje uživati. Od motivacije do međuljudskih odnosa, od onoga o čemu sam učila na fakultetu do posve novih konstrukta. Toliko se informacija i toliko potencijala nalazilo preda mnom.

“Međutim, analizirati i organizirati odgovore na sva pitanja nije tako jednostavno, a ni zabavno. Uz stalni podsjetnik da i najmanja greška znači da sve radim iz početka, stupanj zanimljivosti lagano opada.”

Prvo pregled cijele tvrtke, kroz sve dimenzije i sve one odgovore na otvorena pitanja, a zatim svakog odjela pojedinačno. Prezentacije trebaju biti profesionalne i jednostavne, tablice efikasno organizirane, a grafički prikazi pregledni. Sve su to sitnice koje se čine irelevantnima, ali utječu na ukupni dojam. A utječu i na količinu posla s kojom sam se morala suočiti.

Tjedan dana unosa podataka. Monotonih dana jer čim se ustaneš sjedaš za računalo i zuriš u tablicu, premještaš kuverte s hrpe “u procesu” u hrpu “odrađeno” i pitaš se ima li tome kraja. Zatim još dva tjedna, iz moje perspektive, kratke vječnosti, obrade podataka, uređivanja tablica i grafičkih prikaza i mogu reći da je i taj dio gotov. Ostaje još jednom sve provjeriti, od statističkih podataka pa sve do pravopisa, i mirnog srca, ali i uma završiti ovaj proces. Nadam se da me nitko neće pitati koliko sam puta razmišljala o odustajanju, ili koliko sam puta poželjela da netko drugi to umjesto mene napravi. Moram priznati da mi je laknulo kad sam sve završila i osjećala sam se energično. Ne samo zato što je bilo gotovo, nego zato što sam naučila nešto novo i shvatila što sve mogu prevladati i postići samo ako izađem iz sigurne zone.